Bok svima. Opet ja. Malo skacem po thread-ovima pa tu i tamo vidim nesto gdje bi mozda mogao doprinjeti.
Ovo se bas nadovezuje na post koji sam napisao jucer u "koliko mi stete seceri". Nadam se da se ne ljutite ako se dijelom koristim copy/paste metodom.
".......Organizam zrdavog covjeka regulira glukozu putem 2 osnovna mehanizma. Inzulin (beta stanice) i glukagon (alpha stanice). Posto kod dijabetesa beta stanice ne proizvode ili umanjeno proizvode inzulin se taj kompenzira externim dodavanjem. No nazalost stvari nisu tako jednostavne. Naime kod zdrave osobe se, kod hipoglikemije (pomanjkanje secera u krvi - a ne u stanicama) desava sljedece. Kod od prilike 60 mg% potpuno prestaje proizvodnja inzulina i pocinje izlucivanje glucagona iz alpha stanica koji "natjera" jetru na to da naglo oslobodi svoje rezerve glukoze.
Kako :
Glavni kontrolor je nadbubrezna zljezda koja je posebno dobro opskrbljena krvlju i zaduzena za "hitne" reakcije. Ta zljezda "osjeti" pad secera u sekundama (za razliku tome valja razumjeti da, dok dodje do promjene glucose u stanicama mozga, misica, ... treba u prosjeku 20-tak minuta i zato uglavnom ne dolazi do nikakvih poremecaja). Dakle kad nadbubrezna zljezda registrira pad glukoze ispod ca. 60 mg% ona izlucuje pojacano (Nor)-adrenalin koji zaustavlja proizvodnju inzulina i stimulira proizvodnju glucagona u alpha stanicama sta rezultira ranije spomenutim oslobadjanjem rezervi glukoze iz jetre i time "secer u krvi raste" kao osnovna reakcija samozastite (i to relativno naglo).
U principu samo ca. 1/3 dijabeticara ima problema sa izlucivanjem glukagona i time znaci da kod velike vecine se ta reakcija odvija normalnlo.
Usput receno je taj proces zaduzen za simptomatiku koju dijabeticari obicno nazivaju hipo-simptomima. Naime, hipoglikemija (nizak nivo secera u krvi - ne u stanicama) ne izaziva simptome vec kolicina adrenalina kao posljedica iste, izaziva te simptome. Kada dodje do pomanjkanja glukoze u stanicama (dakle snazna hipoglikemija duza od 20-tak minuta), moze doci do grcenja bljeskova u ocima, motorickih poteskoca,..... i dr. "
Toliko o ranije napisanom.
Sad ima, pored gore navedenog, jos jedna zanimljiva cinjenica. A to je, kako je Tony vec spomenuo, "Hypo unawarnes".
O cemu se radi:
Evo jedan primjer ne vezan za dijabetes (ali itekako za osnovni mehanizam zastite). Zamislite da prvi puta u zivotu stojite na 10-tak metara visokoj stijeni i zelite se natjerati na skok u vodu (po mogucnosti jos na glavu). Kako se osjecate? Tresu se ruke, znojenje, mucnina, .......
Sta smo dobili ako malo razmislimo? Tzv. "hipo-simptome". Dakle uslijed "opasnosti" dolazi do pojacanog izlucivanja adrenalina i stvaranja spomenutih simptoma.
Da nastavimo sa nasim primjerom. Sta se desava ako ste vec 20-tak puta skocili sa tog mjesta? Najvjerovatnije nista. Nema vise simptoma.
Zasto? Jer tijelo uci. Nakon privikavanja na to skakanje nase tijelo taj dogadjaj vise ne osjeca kao prijetnju i kolicina adrenalina pri svakom skoku pada sve vise.
Dijabetes ?? "Hypo unawarnes"?
U potpunosti ista prica. Hypo unawarnes je rezultat procesa ucenja. Kod jako cestih hipoglikemija nas organizam prestaje smatrati to stanje kao opasnost. To ne znaci da ne reagira nikako na pad glukoze, vec se granica na kojoj dolazi do reakcije sve vise spusta i to kao vrtlog. Sto je ta razina niza to su jace hipoglikemije, koje opet uzrokuju spustanje razinu kontraregulacije i to do granica koje Zekat navodi (ali i gorih).
Dobra fora je da je dokazano da se taj sistem moze koristiti i u obrnutom smislu. Tj. da se "trenira" i ponovno senzibiliziranje organizma na takve dogadjaje. Sa konzekventnim drzanjem secera iznad 70 mg% ili 4 mmol se ta doljnja granica reagiranja moze ponovno podignuti pa se s time najcesce vracaju "voljeni" hipo-simptomi prije nego noge otkazu.
Pozdrav svima
