Dajem Davoru u pogledu vlastite skepse potpuno za pravo. Mene je skoro strah i odgovoriti na ovaj post. Ja se ni u kom slucaju ne smatram sposobnim za davanje bilo kakvih terapijskih preporuka ali me je toliko zao tog malog junaka da bih pokusao dati svoj doprinos makar na teorijskoj osnovi.
Naime, ne znajuci u kojim razmacima se mjere vrijednosti, moze doci do principa "ljuljacke".
Da pojasnim teoriju:
Organizam zrdavog covjeka regulira glukozu putem 2 osnovna mehanizma. Inzulin (beta stanice) i glukagon (alpha stanice). Posto kod dijabetesa beta stanice ne proizvode ili umanjeno proizvode inzulin se taj kompenzira externim dodavanjem sta moze izazivati poznate (hiper- i hipoglikemije). No nazalost stvari nisu tako jednostavne. Naime kod zdrave osobe se, kod hipoglikemije (pomanjkanje secera u krvi - a ne u stanicama) desava sljedece. Kod od prilike 60 mg% potpuno prestaje proizvodnja inzulina i pocinje izlucivanje glucagona iz alpha stanica koji "natjera" jetru na to da naglo oslobodi svoje rezerve glukoze.
Kako :
Glavni, kod nas kazu "bakul" ili kontrolor, je nadbubrezna zljezda koja je posebno dobro opskrbljena krvlju i zaduzena za "hitne" reakcije. Ta zljezda "osjeti" pad secera u sekundama (za razliku tome valja razumjeti da, dok dodje do promjene glucose u stanicama mozga, misica, ... treba u prosjeku 20-tak minuta i zato uglavnom ne dolazi do nikakvih poremecaja). Dakle kad nadbubrezna zljezda registrira pad glukoze ispod ca. 60 mg% ona izlucuje pojacano (Nor)-adrenalin koji zaustavlja proizvodnju inzulina i stimulira proizvodnju glucagona u alpha stanicama sta rezultira ranije spomenutim oslobadjanjem rezervi glukoze iz jetre i time "secer u krvi raste" kao osnovna reakcija samozastite (i to relativno naglo).
U principu samo ca. 1/3 dijabeticara ima problema sa izlucivanjem glukagona i time znaci da kod velike vecine se ta reakcija odvija normalnlo.
Usput receno je taj proces zaduzen za simptomatiku koju dijabeticari obicno nazivaju hipo-simptomima. Naime, hipoglikemija (nizak nivo secera u krvi - ne u stanicama) ne izaziva simptome vec kolicina adrenalina kao posljedica iste, izaziva te simptome. Kada dodje do pomanjkanja glukoze u stanicama (dakle snazna hipoglikemija duza od 20-tak minuta), moze doci do grcenja bljeskova u ocima, motorickih poteskoca,..... i dr.
Kako to sve moze utjecati na naseg malog covjeka:
a) ljuljacka ?
Ukoliko bi teoretski doslo u jednom trenutku do "predoziranja" inzulinom, moze poceti ljuljacka. Nivo secera padne, mjerite hipo.
Tijelo reagira "panicno", oslobadja rezerve glukoze naglo, i kratkorocno ide u hiper. Vi mjerite visoko dajete malu kolicinu inzulina. Posto je izlucivanje rezervi kratkorocno i regulacija iz nadbubrezne zljezde funkcionira normalno secer uskoro pada (jer se kolicina adrenalin povlaci s normaliziranjem stanja). No dodatno spricani inzulin i dalje ima svoje djelovanje, narocito ako je dugotrajni. I time idemo opet ispocetka u "hipo"......
Posto se u toj dobi metabolizam ionako odvija brze i efikasnije se ta nasa ljuljacka ljulja jace i brze nego kod odraslih.
b) hormon rasta
Dodatna okolnost kod odraslih a narocito kod malenih jest da u snu dolazi do pojacanog izlucivanja spomenutog hormona koji takodjer djeluje na razinu glukoze. Zbog toga je u nocnim satima izmedju ostalog i kod odraslih obicno niza razina secera a kod bebaca posebno.
Ja ne mogu i ne zelim davati nikakve preporuke ali mozda vam ovaj "roman" u grubo moze pomoci ako ne u terapiranju, bar donekle ugrubo u razumjevanju akcija i reakcija.
Uostalom, mjerenja u kratkim, pa i ultrakratkim razmacima i detaljno vodjenje dnevnika (sa pedantnim podacima o vremenu, hrani, mjerenim vrijednostima, aktivnosti, ...), svakako otvaraju mogucnost prepoznavanja odredjene strukture i time bolje mogucnosti terapiranja za ljecnika.
Zelim vam puno uspjeha i puno srece malom covjeku.
