ACE inhibitori su lijekovi koji se prvenstveno koriste za liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije). Djeluju tako što blokiraju aktivnost angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), i na taj način sprečavaju stvaranje angiotenzina II u organizmu. Angiotenzin II utječe ne stezanje krvnih žila, što izravno dovodi do povišenja krvnog tlaka. Uzimanjem ACE inhibitora sprečavamo stezanje žila, odnosno snižavamo krvni tlak.

 

 

 

 Osobe oboljele od šećerne bolesti imaju veći rizik od pojave povišenog krvnog tlaka, zbog promjena na krvnim žilama koje su posljedica povišenog šećera u krvi. S druge strane, hipertenzija za njih predstavlja veću prijetnju nego za ljude koji nemaju dijabetes. Razlog leži u činjenici da je povišeni krvni tlak jedan od glavnih faktora koji utječu na razvoj nefropatije (oštećenja bubrega), a istodobno oboljeli od dijabetesa, zbog povišenih vrijednosti šećera u krvi, imaju povećeni rizik od pojave dijabetičke nefropatije. Visoki krvni tlak povezan je također s očnim i krvožilnim bolestima, od kojih osobe s dijabetesom češće obolijevaju.
Zbog svega ovoga, kontrola krvnog tlaka od iznimne je važnosti za oboljele od dijabetesa. Čak i ako je do pojave komplikacija na bubrezima došlo, dobro kontrolirani tlak može usporiti razvoj daljnjih oštećenja. Dobro kontrolirani tlak podrazumijeva vrijednosti dijastoličkog («donjeg») tlaka niže od 90 mmHg.

 

 

Pored utjecaja na regulaciju krvnog tlaka, ispostavilo se da ACE inhibitori odgađaju pojavu i usporavaju napredovanje dijabetičkih promjena na bubrezima. To predstavlja njihovu dodatnu kvalitetu, koja je od naročite važnosti za oboljele od dijabetesa tip 1. Zbog toga se preporuča preventivno davati male doze ACE inhibitora i pacijentima koji imaju dijabetes tip 1, a čije vrijednosti krvnog tlaka nisu povišene. Male doze neće djelovati na spuštanje tlaka, ali će pomoći pri sprečavanju ili zaustavljanju dijabetičke nefropatije.
Dijabetička nefropatija se može ustanoviti testiranjem urina, u kojem se određuje prisutnost proteina. U urinu zdravih osoba nema proteina, ali ako su bubrezi oštećeni dolazi do «curenja» proteina u urin, tako da je njihova prisutnost u mokraći jedan od prvih znakova oštećenja. Postoje vrlo precizne laboratorijske metode za mjerenje količine albumina (vrsta proteina) u 24-satnom urinu, na osnovu kojih se može procijeniti stupanj oštećenja bubrega.  Početni stadij nefropatije karakterizira mikroalbuminurija, što znači da se u cjelodnevnom urinu nalazi od 30 do maksimalno 300 miligrama albumina. Radi se o blagom oštećenju, ali ako se stanje ne kontrolira, može doći do napredovanja nefropatije, što se manifestira pojavom još veće količine proteina u urinu.  Zbog toga je važno koristiti ACE inhibitore, čak i ako pacijent uzima neke druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka, te naravno nastojati postići što bolju regulaciju šećera u krvi.
S uzimanjem ovih lijekova treba početi oprezno i u malim dozama, u dogovoru s liječnikom koji će pratiti krvni tlak i testirati urin svakih 3 do 6 mjeseci.
Trudnice ne smiju koristiti ACE inhibitore, kao ni osobe koje imaju oštećenje krvnih žila koje opskrbljuju bubrege. Kod nekih ljudi moguće su i nuspojave, poput kroničnog suhog kašlja, niskog krvnog tlaka, mučnina i dijareja.

 

 Preuzeto sa:

 

 

Dodatne informacije:

 

 

 

 

Preveli i prilagodili:
Martina Matejić
Davor Skeledžija